HPV (humani papilomavirus)

HPV je zaražna bolast a uzročnik je Humani papilomavirus, DNK virus Papillomavirus. Postoji preko 200 tipova HPV-a koji se mogu podijeliti na kožne i sluznične tipove.

Kožni tipovi najčešće inficiraju oroženi epitel kože, dok sluznični najčešće inficiraju sluznicu genitalnog, respiratornog i probavnog trakta. Prema potencijalu za izazivanje zloćudnih promjena, od kojih je najznačajnija rak vrata maternice, dijelimo ih na niskorizične i visokorizične genotipove.

Kako se HPV prenosi?

Virus se prenosi kontaktom (običnim i spolnim). Kožne bradavice prenose se preko kože direktnim kontaktom s inficiranom osobom. Na isti način osoba ga može prenijeti s jednog na drugi dio tijela. Djeca i mladi koji grizu nokte ili osobe oslabljenog imuniteta imaju veći rizik da dobiju kožne bradavice.

Genitalni HPV prenosi se intimnim kontaktom s inficiranom kožom, sluznicom ili tjelesnim tekućinama. Sve seksualno aktivne osobe su pod rizikom infekcije HPV-om. HPV se može nalaziti i na mjestima koja prezervativ uobičajeno ne pokriva, pa u tim slučajevima kondom ne štiti od HPV-a. Kako većina ljudi nema nikakve simptome, ne znaju ni da su inficirani HPV-om, pa tako ni jedan seksualni partner nema spoznaju da je inficiran.

Povećani rizik imaju osobe koje su rano stupile u spolne odnose, često mijenjaju partnere ili imaju spolni odnos sa rizičnim partnerom, te osobe sa niskim socioekonomskim statusom. Iako je navedeni spolni put prijenosa najčešći, ova infekcija dokazana je i u novorođenčadi, djece i djevica pa se danas smatra da se može prenijeti i drugim putevima.

Klinička slika HPV-a

Pretpostavlja se da 50–80% žena tijekom života bude zaraženo HPV-om, a više od 50% ih je zaraženo visokorizičnim tipom HPV-a.

Infekcija može biti:

  • Klinička (postoji vidljiva lezija)
  • Subklinička (dokazuje se premazom 3-5% – tne octene kiseline i kolposkopskim pregledom)
  • Latentna (asimptomatska, dokazuje se HPV tipizacijom)

Najčešći oblici su spolne bradavice ili kondilomi – izrasline na koži ili na sluznicama,  koji mogu biti šiljasti (condylomata acuminata ), ravni (condylomata plana), papularni (condylomata papulosa) te u obliku keratotičkih genitalnih bradavica. Izrazito veliki kondilomi nazivaju se gigantskim kondilomima. Navedene promjene su dobroćudne.

Dijagnoza HPV-a

Uključuje klinički (ginekološki ili urološki ) pregled, citološki i histološki pregled te metode molekularne biologije.

Kliničkim pregledom ustanovljuju se vidljive HPV lezije vanjskog spolovila. Subklinički oblici očituju se tek nakon premazivanja 3-5% – tnom octenom kiselinom i kolposkopskim pregledom.

HPV se dokazuje uzimanjem brisa vrata maternice kod žena, odnosno mokraćne cijevi kod muškaraca. Radi se o PAPA testu, kojim se dokazuju promjene koje je HPV izazvao na epitelu –  koilociti – morfološki promijenjene stanice koje sadrže HPV.

Danas se za dijagnostiku zaraze HPV-om isključivo upotrebljavaju metode molekularne dijagnostike (Southern-blot, metoda dot-blot, in situ hibridizacija, tekućinska hibridizacija na kojoj se temelji Digene Hybrid Capture test).

Liječenje HPV-a

Dostupne metode liječenja HPV- infekcija odnose se na liječenje promjena koje je izazvao HPV – bradavice i promjene vrata maternice, dok se sam virus ne može uništiti.

Genitalne bradavice, koje se u žena najčešće nalaze u području stidnice, rodnice, vrata maternice i međice, a u muškaraca u području prepucija, otvora mokraćne cijevi i samog tijela penisa, najčešće se liječe elektrokauterizacijom, laserom, krioterapijom i kirurškim putem. Lokalna primjena lijekova uglavnom je bezuspješna.

Liječenje intraepitelnih promjena vrata maternice, koje su uglavnom asimptomatske i otkrivaju se PAPA testom i kolposkopijom, zasniva se na kirurškim metodama – LLETZ i konizacija.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)